Vrijeme čitanja: min
Mnogi ljudi godinama uzimaju istu terapiju i dobro je podnose. Zato ih može iznenaditi kada se nakon nekog vremena pojave omaglica, slabost, pospanost, nestabilnost pri hodu, pad krvnog tlaka ili neka druga tegoba koja prije nije postojala. Često se tada postavlja pitanje: „Kako mi lijek sada može smetati ako ga uzimam već godinama?”
Odgovor nije nužno u tome da je lijek odjednom postao „loš”. Sa starenjem se mijenjaju funkcija pojedinih organa, sastav tijela, osjetljivost na neke lijekove, broj bolesti koje liječimo i broj lijekova koje istodobno uzimamo. Zbog toga ista doza nakon nekoliko godina ne mora imati potpuno isti učinak kao ranije. [1,2]
Velik broj lijekova i njihovih metabolita uklanja se iz organizma putem bubrega. Bubrežna funkcija može se s godinama smanjivati, a osoba to najčešće ne osjeća. Ako se lijek zbog toga izlučuje sporije, njegova koncentracija može biti viša ili se može dulje zadržavati u organizmu.
Zato se doza nekih lijekova prilagođava procijenjenoj bubrežnoj funkciji. AGS Beers kriteriji iz 2023. posebno izdvajaju niz lijekova kod kojih je u starijih osoba potrebna prilagodba doze ili izbjegavanje pri sniženoj bubrežnoj funkciji, među njima određene antikoagulanse, gabapentin, pregabalin, baklofen, pojedine antibiotike i nesteroidne protuupalne lijekove. [1] KDIGO smjernice iz 2024. također naglašavaju da pri doziranju lijekova koji se izlučuju bubrezima treba uzeti u obzir glomerularnu filtraciju. [3]
Tijekom starenja često se smanjuje mišićna masa i ukupna količina vode u tijelu, dok se udio masnog tkiva može povećati. Takve promjene mogu utjecati na raspodjelu lijekova. Kod nekih lijekova to može značiti višu koncentraciju u krvi, a kod drugih dulje zadržavanje u organizmu.
Istodobno, starije osobe mogu biti osjetljivije na učinke lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav. Posljedica može biti izraženija pospanost, usporenost, omaglica ili poremećaj ravnoteže, čak i kada se doza lijeka nije promijenila. [1]
Kako se tijekom života pojavljuju nove bolesti, terapija često postaje složenija. Uz lijek za krvni tlak može doći lijek za srce, šećernu bolest, bol, spavanje ili neki dodatak prehrani. Svaki od njih može biti opravdan, ali veći broj lijekova povećava mogućnost interakcija i nuspojava.
Ponekad se tegoba pojavi tek nakon uvođenja jednog novog lijeka, iako je „stari” lijek osoba godinama dobro podnosila. Novi lijek može promijeniti njegovu razgradnju ili izlučivanje ili zajedno s njim pojačati isti učinak – primjerice snižavanje krvnog tlaka, pospanost ili sklonost krvarenju. Zato kod procjene terapije nije dovoljno promatrati svaki lijek zasebno; potrebno je pogledati cijelu kombinaciju. [1,4]
Omaglica pri ustajanju, pospanost ili nesigurnost u hodu ponekad se pripisuju dobi, ali mogu biti povezani i s terapijom. Lijekovi koji djeluju sedativno ili snižavaju krvni tlak mogu kod osjetljivih osoba povećati rizik od pada. Beers kriteriji zato posebno upozoravaju na određene skupine lijekova kod osoba koje već imaju sklonost padovima ili prijelomima. [1]
Pad u starijoj dobi nije bezazlen događaj. Može završiti prijelomom, hospitalizacijom i duljim gubitkom samostalnosti. Zato svaku novu ili izraženiju nestabilnost vrijedi povezati i s pitanjem: je li se u posljednje vrijeme nešto promijenilo u terapiji?
I terapija koja je inače stabilna može zahtijevati dodatnu pažnju tijekom akutne bolesti. Povraćanje, proljev, povišena temperatura, smanjen unos tekućine ili velika ljetna vrućina mogu dovesti do dehidracije i promijeniti krvni tlak i bubrežnu funkciju.
To je osobito važno kod osoba koje uzimaju diuretike, neke lijekove za tlak, šećernu bolest ili druge lijekove čiji učinak ovisi o bubrežnoj funkciji i hidraciji. U takvim situacijama nije dobro samostalno mijenjati terapiju, nego se posavjetovati s liječnikom ili ljekarnikom.
Dugotrajna terapija ne bi trebala biti nešto što se jednom propiše i zatim više nikada ne preispituje. Cilj pregleda terapije nije ukinuti što više lijekova, nego provjeriti je li svaki lijek još uvijek potreban, odgovara li doza sadašnjem stanju pacijenta, postoje li dupliciranja, interakcije ili nuspojave te može li se terapija pojednostaviti.
Recentni sustavni pregledi pokazuju da strukturirani pregled terapije i depreskripcija mogu smanjiti broj potencijalno neprikladnih lijekova i poboljšati primjerenost propisivanja u starijih osoba, iako učinak na ishode poput padova, hospitalizacija i smrtnosti nije jednak u svim istraživanjima. [4–6] To dodatno naglašava da odluke trebaju biti individualne i donesene zajedno s pacijentom.
• Vodite ažuriran popis svih lijekova koje uzimate – uključujući lijekove bez recepta, biljne pripravke i dodatke prehrani.
• Na pregled ponesite popis terapije ili same kutije lijekova ako niste sigurni u nazive i doze.
• Ako se pojavi nova omaglica, pospanost, slabost, nestabilnost, krvarenje ili neka druga neobična tegoba, recite liječniku ili ljekarniku kada je započela i je li tada uveden novi lijek ili promijenjena doza.
• Nemojte samostalno prekidati kroničnu terapiju samo zato što sumnjate na nuspojavu. Neke lijekove treba ukidati postupno, a nagli prekid može biti rizičan.
Kako prolaze godine, mijenjaju se naš organizam, bolesti koje liječimo i lijekovi koje uzimamo. Zato je povremeni pregled terapije jedan od važnih koraka sigurnog korištenja lijekova u starijoj dobi. Dobra terapija nije samo ona koja je jednom pravilno propisana, nego ona koja se tijekom vremena prilagođava osobi koja je uzima.
1. American Geriatrics Society 2023 Beers Criteria® Update Expert Panel. American Geriatrics Society 2023 updated AGS Beers Criteria® for potentially inappropriate medication use in older adults. J Am Geriatr Soc. 2023;71(7):2052–2081. doi:10.1111/jgs.18372.
2. Thompson W, McDonald EG. Polypharmacy and Deprescribing in Older Adults. Annu Rev Med. 2024;75:113–127. doi:10.1146/annurev-med-070822-101947.
3. Kidney Disease: Improving Global Outcomes (KDIGO) CKD Work Group. KDIGO 2024 Clinical Practice Guideline for the Evaluation and Management of Chronic Kidney Disease. Kidney Int. 2024;105(4S):S117–S314. See medication management and GFR-based dosing recommendations.
4. Carollo M, Crisafulli S, Vitturi G, et al. Clinical impact of medication review and deprescribing in older inpatients: a systematic review and meta-analysis. J Am Geriatr Soc. 2024;72(10):3219–3238. doi:10.1111/jgs.19035.
5. Wang Q, Zhang J, Li K, et al. Effectiveness of different medication management measures in older patients with chronic diseases and polypharmacy: a systematic review and network meta-analysis. Res Social Adm Pharm. 2025;21(10):753–764. doi:10.1016/j.sapharm.2025.05.011.
6. Carollo M, Cristini I, et al. Evaluating the impact of medication review and deprescribing on prescribing appropriateness and clinical outcomes in older people residing in long-term care facilities: a systematic review and meta-analysis. Age Ageing. 2026;55(4):afag084. doi:10.1093/ageing/afag084.
Design & Development Plavi Pixel d.o.o. 2023.
