Vrijeme čitanja: min
Atopijski dermatitis jedna je od najčešćih upalnih bolesti kože koja je obično genetski uvjetovana iako njezin točan nastanak još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Riječ je o kroničnoj ponavljajućoj upalnoj bolesti kože koja se manifestira suhom kožom i svrbežom. Javlja se neovisno o dobi iako je nešto češći u djece (najčešće dojenčadi). Otprilike 15 – 30 % djece i 2 – 10 % odraslih ima dijagnosticiran atopijski dermatitis. Ima tendenciju povlačenja s dobi pa se u oko 50 % djece kožni simptomi povuku do sedme godine života, u 70 % prije adolescentne dobi, no izgledno je da će čak 30 % djece bolovati od atopijskog dermatitisa i u odrasloj dobi. Često dolazi s drugim atopijskim bolestima kao što su nutritivna alergija, astma i/ili alergijski rinitis. Poznat je i pod brojnim drugim sinonimima od kojih su kolokvijalno najpoznatiji ekcem ili neurodermitis.
Simptomi atopijskog dermatitisa variraju ovisno o dobi i stupnju bolesti, bilo da je riječ o blagom obliku ili izrazito teškom obliku koji ima značajan utjecaj na svakodnevicu oboljelih i njihovih obitelji. Kod oboljelih nastaju kožne promjene praćene svrbežom i suhoćom. Svrbež je dominantan simptom koji stvara izrazitu nelagodu, ali i dovodi do povećanog rizika za razvitak sekundarnih infekcija jer se zbog grebanja dodatno narušava kožna barijera. Simptomi su uglavnom lokalizirani. Kod dojenčadi (0 – 2 godine) promjene su najčešće na licu (obrazi, vlasište) i vratu, rjeđe na trupu, šakama i nogama, a karakteriziraju ih crveni vlažni osipi. S dobi se postupno razvijaju promjene na pregibima velikih zglobova (vrat, laktovi, koljena) gdje zbog učestalog češanja i trljanja može doći do stvaranja zadebljane kože. U adolescentnoj fazi (12 – 18 godina) i odrasloj dobi dominantne su kožne promjene na pregibima uz pojavu promjena na očnim kapcima, šakama i stopalima.
Liječenje atopijskog dermatitisa zahtjeva individualan pristup oboljelima. Plan liječenja postavlja se na temelju dobi, težine kliničke slike i lokaliziranosti kožnih promjena. Potrebno je uzeti u obzir i prehrambene navike oboljelih te identificirati i izbjegavati okidače bolesti, npr. alergene, iritanse, životinjsku dlaku, vunu, dim cigarete itd. Preporučuje se liječenje uz pomoć multidisciplinarnog tima zdravstvenih djelatnika, nutricionista i psihologa.
Od nefarmakoloških mjera iznimno je važna edukacija oboljelih i njihovih obitelji o pravilnom kupanju, pranju i njezi kože. Pravilnom njegom kože, koja podrazumijeva redovito pranje prikladnim sredstvima i primjenu neutralnih preparata za kožu, mogu se ublažiti glavni simptomi atopijskog dermatitisa svrbež i suhoća. Važno je savjetovati korištenje emolijentnih gelova za pranje ili sindeta jer ne sadrže pomoćne tvari koje dodatno iritiraju kožu, a njihov pH odgovara pH kože (4 – 5,5). Općenito je prihvaćeno da kupanje traje kratko (5 – 10 minuta), s nižom temperaturom vode (27 – 30°C).
Također, najveći značaj u prevenciji pokazala je svakodnevna pravilna primjena emolijensa koji održavaju zdravlje kožne barijere čime se može smanjiti ili onemogućiti prodor alergena u dublje slojeve kože. Emolijensi su kozmetički i farmaceutski preparati u obliku losiona, balzama ili krema koji djeluju kao ovlaživači i hidriraju kožu. Razlikujemo tradicionalne emolijense te emolijense „plus” koji sadrže saponine, flavonoide, riboflavine iz ekstrakta zobi te bakterijske lizate. Minimalna količina emolijensa koja se preporučuje je 100 do 200 grama tjedno za dijete, odnosno 200 do 300 grama tjedno za odraslu osobu. Emolijensi koji sadrže lipidnu komponentu preporučuju se u zimskim mjesecima. Odabir emolijensa ovisan je o individualnom izboru, a bitno je da bude siguran, djelotvoran, financijski prihvatljiv te hipoalergen. Kako bi se postigla i održala zadovoljavajuća hidracija kože, potrebno je emolijense nanositi barem dva puta dnevno, obvezno odmah nakon kupanja/tuširanja i laganog brisanja ručnikom (pravilo „tri minute”).
Kod akutnih, izrazito vlažnih promjena, osobito kod djece, moguća je i primjena vlažnih povoja koji će brzo smiriti upalu i svrbež te pospješiti zacjeljivanje kože. Primjenjuju se tako da se na kožu aplicira emolijens ili lokalni protuupalni lijek (ovisno o potrebi liječenja), a potom gaza natopljena fiziološkom otopinom koja se fiksira suhim povojem. Vlažni povoj može se držati od nekoliko sati do čak 24 sata.
Farmakološke mjere podrazumijevaju lokalnu ili sistemsku primjenu različitih protuupalnih lijekova. Farmakoterapija se koristi radi ozdravljenja upaljenih kožnih promjena, smanjenja svrbeža i stabilizacije simptoma. Lokalna terapija podrazumijeva primjenu protuupalnih topikalnih lijekova i korisna je kod blagih do umjereno teških stadija bolesti. Potrebno je oboljele savjetovati o pravilnoj i kontroliranoj primjeni lokalnih protuupalnih lijekova radi smanjenja nuspojava kao i samog straha oboljelih od njihova nastanaka. Kod težih oblika bolesti primjenjuje se sistemska terapija ili fototerapija.
Iako nije riječ o smrtonosnoj bolesti, atopijski dermatitis može značajno narušiti kvalitetu života. Do 30 % dojenčadi s atopijskim dermatitisom ima alergiju na hranu, a njih 60 % razvije astmu i/ili alergijski rinitis. Također, oboljeli imaju povećan rizik od razvoja mentalnih bolesti kao što su depresija i anksioznost ili drugih upalih bolesti kao što su sindrom iritabilnog crijeva. Perzistentni svrbež može negativno utjecati na kvalitetu sna, školske ili poslovne obveze te društvene i emocionalne aspekte života. Stoga je iznimno važna prevencija pogoršanja bolesti. Za pravilan terapijski pristup oboljele je potrebno savjetovati o bolesti, mogućnostima liječenja i navikama. Edukacija utječe na poboljšanje kontrole bolesti kao i poboljšanje kvalitete života za oboljele i njihove obitelji.
Design & Development Plavi Pixel d.o.o. 2023
